|
|
Urednik stranice: dr
Farkaš Miroslav, pčelar iz Zagreba, vlasnik i
urednik sajta
www.pcelinjak.com |
D V O S T
R U K I O T I S C I
Često
prigovaramo da nas Bog napušta u najtežim trenucima života. Kada je
najopasnije, kad nam nije nimalo lako. Mislimo da smo osamljeni,
prepušteni sami sebi. A je li baš tako?
Čovjek usnuo san. Hoda s Bogom po
pješčanoj obali. Stopala su ostavljala vrlo jasan otisak. Dvostruki trag
otkrivao je da su hodali jedan uz drugoga. U snu je čovjeku otkriveno da
svaki korak učinjen na pijesku predstavlja jedan dan života. Tada se
zaustavi i okrene da pogledom prebroji tragove u pijesku. Zapazio je da
ponekad umjesto četiri ostaju sam dva otiska. I tako se izredao cijeli
protekli život. A kakvo iznenađenje! Dijelovi puta sa samo jednim parom
otisaka odgovarali su najtežim danima života. Bili su to dani tjeskoba,
neraspoloženja, sumnji i mnogih trpljenja. Tada se čovjek obrati Gospodinu
s prijekorom u glasu:
-
Obećao
si mi ostati sa mnom u sve dane života. Zašto nisi održao riječ? Napustio
si me u najtežim trenucima života, u dane kada si mi bio najpotrebniji!
Gospodin se
blago osmjehnu i uzvrati:
- Sine moj, mali moj, nisam te prestao ljubiti ni jednoga trenutka. Oni
osamljeni otisci tragova koje zapažaš u pijesku pripadaju meni, a ne tebi.
U te sam te dane, kada ti je bilo najteže, nosio u svojem naručju.
GENIJE
Ovo je super. Bio je običan
.... genije.
Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima
ovo pitanje:
Je li Bog stvorio sve što postoji?
Jedan student mu je smjelo odgovorio: Da, Bog je
stvorio sve što postoji!
Bog je sve stvorio? Upita profesor jos jednom.
Da, profesore odgovori student.
Profesor će potom: Ako je Bog stvorio sve, onda je
stvorio i zlo. Budući da zlo
postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje
ono sto radimo, onda je i Bog zao! Student je ostao šutke, a profesor
je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono sto kršćani
vjeruju zapravo mit.
Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora
smije li ga nešto pitati.
Naravno odgovori profesor.
Student ustane i rece: Profesore, postoji li
hladnoća?
Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti
nikad nije bilo hladno? Studenti su
se zakikotali na kolegino pitanje.
Mladić je odgovorio: Zapravo profesore, hladnoća ne
postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom
u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju
ima ili prenosi energiju, a toplina je ono sto čini da tijelo ima ili prenosi
energiju. Apsolutna nula znači
potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za
reakciju na toj temperaturi. Hladnoća
ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ
da opišemo kako se osjećamo ako
nemamo toplinu.
Student nastavi s pitanjem:
Profesore, postoji li tama?
Profesor odgovori: Naravno da postoji.
Student će na to: Opet ste u krivu, profesore, ni
tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo
mozemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti
Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati
različite duljine svjetlosnih
valova za svaku boju. Ne mozemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka
svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju. Kako možete
znati koliko je odredjeni prostor mračan?
Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno?
Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa
kada nema svjetla.
Na kraju, mladić upita: Profesore, postoji li zlo?
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori:
naravno, kao što sam već rekao.
Vidimo zlo svaki dan. Najcesce u svakodnevnim primjerima čovjekove
nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem
svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.
Na to će student: Profesore, zlo ne postoji, ili
barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i
tama i hladnoća, to je pojam kojeg
su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo
nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i
toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu
nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće
koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa
kada nema svjetla.
Profesor je sjeo.
Mladić se zvao
Albert Einstein.
Priča:
1.
2. 3.
4.
5.
6. 7.
8.
9.
10.
|